Tacca leontopetaloides – Krąpiel pierzastodzielna
Tacca leontopetaloides, krąpiel pierzastodzielna, jedna je od najneobičnijih tropskih gomoljastih biljaka iz porodice Dioscoreaceae. Poznata je prvenstveno kao izvor polinezijske marante (arrowroot) – škroba dobivenog iz gomolja – te po zadivljujućem cvatu s dugim, nitastim „brkovima“ koji je čine sličnom poznatim „cvjetovima šišmiša“.
Sinonimi i nazivlje
Vrstu je opisao Kuntze (1891), a njen bazonim je Leontice leontopetaloides L. (1753). Baza Kew POWO navodi čak oko 33 sinonima; najvažniji su:
- Leontice leontopetaloides L. (bazonim)
- Tacca pinnatifida J.R.Forst. & G.Forst.
- Tacca pinnatifida Gaertn.
- Tacca involucrata Schumach. & Thonn.
- Tacca sativa Rumph. ex Reider
- Tacca hawaiiensis H.Limpr.
- Tacca oceanica Seem.
- Tacca artocarpifolia Seem.
- Tacca madagascariensis Bojer
- Tacca quanzensis Welw.
- Arum gracile Roxb.
- Chaitaea tacca Sol. ex Seem.
Na engleskom se biljka naziva „Polynesian arrowroot“, „East Indian arrowroot“, „Fiji/Tahiti arrowroot“ i „batflower“, a u pacifičkim jezicima, između ostalog, pia, masoa, mahoaʻa, yabia i gapgap; na hrvatskom je poznata kao krąpiel pierzastodzielna.
Podrijetlo i izgled
Vrsta potječe s velikog područja tropskog Starog svijeta i Pacifika – od tropske Afrike i Madagaskara preko Indije i jugoistočne Azije do sjeverne Australije i brojnih otočja Oceanije. Tako široka rasprostranjenost djelomično je rezultat svjesnog širenja biljke od strane austronesijskih pomoraca kao „biljke putnice“ (canoe plant).
To je geofitska trajnica koja naraste do 0,5–1,5 m, a u sušnom razdoblju vene do podzemnog, škrobom bogatog gomolja. Pojedinačni listovi su ogromni, duboko dlanasto perasto urezani, pričvršćeni na dugim, žljebastim peteljkama. Cvjetovi su u štitu na visokom cvjetnom stapku, okruženi listastim podlistovima, s brojnim visećim, nitastim izbojcima (podlistovima) duljine 10–20 cm. Plod je mesnati, rebrasti bob s brojnim sjemenkama.
Otpornost na mraz i uzgoj
Krąpiel je strogo tropska biljka, osjetljiva na mraz, prilagođena za USDA zone 10–11; oštećuje je temperatura ispod otprilike 15°C. U umjerenoj klimi uzgaja se u posudi, na toplom, vlažnom i zaštićenom mjestu, u difuznoj svjetlosti. Ljeti voli toplinu i visoku vlagu zraka, a zimi joj gomolj ulazi u stanje mirovanja – tada se drži na toplom i gotovo suhom.
Uzgoj iz sjemena
Sjeme se prije sjetve namoči 24–72 sata u toploj vodi, a zatim plitko (2–4 mm) posije u lagani, humusni, propusni supstrat koji se održava stalno vlažnim. Ključni su visoka temperatura (25–30°C) i vlaga zraka – najbolje u pokrivenoj mini-stakleniku. Klijanje je sporo i neujednačeno, obično traje od 1 do 9 mjeseci, stoga ne treba prerano odustajati od uzgoja.
Sigurnost i primjena
Sirovi gomolji sadrže gorke, blago toksične spojeve, zbog čega se tradicionalno prije konzumacije višestruko ispiru, dobivajući čisti, bijeli škrob – polinezijski maranta koji se koristi za pudinge i deserte (npr. havajski haupia). Biljka je također bila izvor ljepila i prirodnog učvršćivača. U našoj ponudi prvenstveno je neobična ukrasna i kolekcionarska biljka.
Zanimljivosti
Krąpiel perjastodijelna je klasična „putnička biljka“ starog Pacifika – austroneski mornari su gomolje prevozili kanuima kao pouzdan, „hranjivi“ izvor škroba na udaljenim atolima. Njezin neobičan cvat s dugim „brkovima“ otkriva srodnost sa slavnim cvjetovima šišmiša (Tacca chantrieri, T. integrifolia).
Sažetak
Tacca leontopetaloides je biljka za strpljive kolekcionare egzotike – nagrađuje velikim, rezbarenim listovima i jednim od najčudnijih cvatova među jednodijelnim biljkama. Zahtijeva tropsku toplinu, vlagu i razumijevanje pri sporom klijanju, ali rezultat je doista neobičan.
