Tacca integrifolia – Krąpiel Całolistna (Bijeli cvijet šišmiša)
Tacca integrifolia, poznata kao bijeli cvijet šišmiša (white bat flower), jedna je od najneobičnijih i najprepoznatljivijih biljaka na svijetu. Pripada porodici Dioscoreaceae i potječe iz sloja vlažnih tropskih i suptropskih šuma jugoistočne Azije – od Butana, istočnih Himalaja i Indije, preko Mjanmara, Tajlanda i Vijetnama, do Malajskog poluotoka, Sumatre, Jave i Borneoa. U prirodi raste u sjeni podsloja, uz stalnu visoku vlažnost i toplinu, na brdovitim područjima.
Sinonimi i nazivlje
Vrstu je opisao Ker Gawler. Baza POWO navodi nekoliko desetaka sinonima; najčešće se kod dobavljača i u literaturi susreću:
- Ataccia integrifolia (Ker Gawl.) J.Presl
- Ataccia aspera (Roxb.) Kunth
- Tacca aspera Roxb.
- Tacca laevis Roxb.
- Tacca lancifolia Zoll. & Moritzi
Oblik s bijelim podsadkama ponekad se prodaje kao Tacca integrifolia 'Nivea' (ranije Tacca nivea). Na engleskom se vrsta naziva white bat flower, bat head lily, cat's whiskers ili devil flower; hrvatski naziv je krąpiel całolistna, a susreću se i izrazi „cvijet šišmiša” i „biljka šišmiš”. Ranije je rod Tacca bio izdvojen u zasebnu porodicu Taccaceae.
Botanički opis i izgled
To je rizomatska, busenasta trajnica koja obično doseže visinu od 60 do 120 centimetara, a u optimalnim stakleničkim uvjetima ponekad i više. Listovi su veliki, cjelovitih rubova (otuda epitet integrifolia – cjeloviti list), izduženo eliptični do lancetasti, tamnozeleni i sjajni, pričvršćeni na dugim peteljkama. No, upravo cvat čini ovu biljku pravim kolekcionarskim raritetom.
Impresivni „cvijet šišmiša” čine dvije velike, uspravne podsadke koje podsjećaju na raširena krila ili uši šišmiša – kod ove vrste bijele do kremaste, s purpurno-ljubičastim žilama, raspona i do 20–30 cm. Ispod cvata vise brojne nitaste podsadke, tzv. „brkovi”, dugi i ljubičasto-purpurni, obično dugi oko 25–30 centimetara. Pravi cvjetovi su sitni, skupljeni u snop, tamnopurpurni do gotovo crni, a cvatnja je uglavnom ljeti i uz dobru njegu može se ponavljati tijekom sezone.
Toplinski zahtjevi i položaj
Tacca integrifolia je strogo tropska biljka i potpuno nije otporna na mraz. Zahtijeva temperaturu stalno iznad otprilike 13–15°C, a optimalni raspon rasta je 21–27°C. Odgovara USDA zoni 11, što u umjerenoj klimi znači uzgoj isključivo pod staklenicima ili zaštitom. Ključno je polusjenovito do sjenovito mjesto s difuznom svjetlošću – izravno sunce, osobito za vrućina, može oštetiti listove. Vrsta loše podnosi i hladne propuh i nagle temperaturne promjene.
Uzgoj u umjerenoj klimi
U europskim uvjetima ovaj se rod uzgaja isključivo u kući, zimskom vrtu, stakleniku ili vlažnom terariju ili paludariju. Zahtijeva visoku vlažnost zraka, najbolje iznad 50–60%, koju osigurava prskanje, podloške s vlažnim keramzitom ili ovlaživač, uz održavanje dobre cirkulacije zraka – ovo je važno za prevenciju gljivičnih bolesti na koje je biljka sklona.
Tlo treba biti propusno, humusno, blago kiselo – dobro funkcioniraju mješavine za orhideje s dodatkom kore i perlita – stalno blago vlažno, ali nikada preplavljeno. Biljka je osjetljiva i na isušivanje i na truljenje rizoma, stoga je ravnoteža vlage ključna. Zimi se zalijeva štedljivo, uvijek održavajući toplinu.
Uzgoj iz sjemena
Razmnožavanje iz sjemena zahtjevno je i traži strpljenje. Klijanje zna biti dugo i neujednačeno – obično od 2 do 6 mjeseci, ponekad i duže. Potrebna je visoka i stalna temperatura tla, oko 25–30°C, održavanje stalne vlage pod poklopcem te svježi, čisti supstrat za sjetvu. Sjeme se sije plitko (nekoliko milimetara) i najbolje je koristiti svježi materijal – sjeme koje je pohranjeno i osušeno slabo ili uopće ne klija. Pomaže namakanje u toploj vodi 24 sata, a sadnice treba štititi od izumiranja (damping-off).
Primjena i za koga
Tacca integrifolia je kolekcionarska i „efektna“ biljka, cijenjena zbog neobičnog, egzotičnog cvijeta – snažan dekorativni naglasak interijera, zimskih vrtova i velikih terarija ili paludarija. Jedan je od onih rodova koji odmah privlače pažnju i često su tema razgovora. Zbog visokih zahtjeva za vlagom i toplinom, osjetljivosti na prekomjerno zalijevanje te kapricioznog klijanja preporučuje se iskusnim ljubiteljima rijetkih biljaka koji imaju uvjete za održavanje stalne topline i visoke vlage.
Zanimljivosti
Naziv „cvijet šišmiša“ potječe od oblika cvatova: dva uzdignuta podlistka izgledaju kao raširena krila, a viseće tamne niti kao brkovi. Nitaste podlistke ovog roda spadaju među najduže takve strukture u biljnom svijetu. Tamna boja i blagi, neugodni miris cvjetova dali su povod popularnoj hipotezi o oprašivanju muha, no istraživanja roda Tacca pokazuju da su ove biljke u velikoj mjeri samoprašne – pa je šarena teorija o „oprašivačima lešinarima“ barem upitna.
Sažetak
Bijeli cvijet šišmiša jedan je od najspektakularnijih rariteta među sjenovitim biljkama. Povezuje neobičan, „šišmišasti“ cvat s dugim, ljubičastim „brkovima“ i sjajnim, cjelovitim lišćem. Zahtijeva stalnu toplinu, visoku vlagu i sjenu, a razmnožavanje iz sjemena zna biti test strpljenja – no za iskusnog kolekcionara s odgovarajućim uvjetima predstavlja jednu od najzadovoljavajućih i najprepoznatljivijih biljaka u kolekciji.
