Kineska borovica - Juniperus chinensisJuniperus chinensis zimzelena je četinjača iz porodice čempresa (Cupressaceae), podrijetlom iz istočne Azije – od ruskog... Nastavi čitati
3,90 zł
Juniperus chinensis
Da. Vrsta pripada USDA zoni 4, što znači da podnosi pad temperature do oko -29 do -34 °C. U Hrvatskoj se može uzgajati na otvorenom tijekom cijele godine.
Starije, dobro ukorijenjene biljke posađene u tlu ne treba pokrivati. Mlade primjerke tijekom prvih zima vrijedi zaštititi agrotekstilom, a u jesen ih obilno zaliti. Biljke u posudama i bonsai smjestite na zaštićeno, hladno mjesto i zaštitite korijenje od smrzavanja.
U prirodi obično naraste do 20 m visine, ali raste sporo i dobro podnosi orezivanje. Zato se može uzgajati u posudi dugi niz godina, a kao bonsai ostaje minijaturno stabalce.
Raste sporo do umjereno, ovisno o količini sunca, tlu i zalijevanju. Sadnice uzgojene iz sjemena mogu se razlikovati po brzini rasta i obliku.
Najbolje joj odgovara propusno, pjeskovito ili prosječno tlo pH vrijednosti oko 5,0–8,0. Mlade biljke redovito zalijevajte i izbjegavajte zadržavanje vode; stariji primjerci dobro podnose povremenu sušu.
Dovoljna je umjerena gnojidba u proljeće gnojivom za četinjače. Od sredine ljeta nemojte upotrebljavati dušična gnojiva kako bi izboji stigli odrvenjeti prije zime.
Sjemenke nisu za jelo. Dodir s iglicama i smolom može nadražiti osjetljivu kožu, stoga pri orezivanju vrijedi nositi rukavice.
Vrsta je obično dvodomna, pa češere bobice stvaraju samo ženske biljke, a za njihovo zametanje u blizini je potrebna muška biljka. Pelud se oslobađa u rano proljeće, a češeri bobice dozrijevaju za otprilike 18 mjeseci.
Najbolje joj odgovara puno sunca, najmanje 6 sati dnevno; prihvatljiva je i lagana polusjena. Izbjegavajte sadnju u blizini krušaka jer je borovica domaćin krušine hrđe.
Juniperus chinensis, kineska borovica, jedan je od najvažnijih ukrasnih četinjača na svijetu, a ujedno i vrsta s dugom i bogatom poviješću u kulturi istočne Azije. Pripada porodici čempresovki (Cupressaceae) i rodu Juniperus, koji obuhvaća nekoliko desetaka vrsta rasprostranjenih na sjevernoj polutci. Vrstu je opisao Karol Linneusz 1767. godine. U svojoj je domovini poznata pod nazivima yuan bai (Kina) te ibuki ili byakushin (Japan). Njezina je najveća prednost iznimna raznolikost: od poleglih grmova, preko stupastih oblika, do visokih stabala.
U prirodi kineska borovica raste kao polegli grm, uspravan grm ili stablo, obično visine od 1 do 20 m; najviši primjerci dosežu 25 m, a deblo može imati promjer do 60 cm. Mlada stabla obično imaju pravilan stožast ili jajasto-stožast oblik, koji s vremenom postaje širi, nepravilniji i slikovitiji. Kora je sivkastosmeđa do crvenkastosmeđa, uzdužno ispucala i ljušti se u tankim trakama – osobito je dekorativna na starijim deblima.
Karakteristična je značajka vrste pojava dvaju tipova listova. Mladenački listovi su igličasti, šiljasti, dugi oko 5–12 mm, raspoređeni u pršljenovima po tri ili nasuprotno u parovima. Odrasli listovi su ljuskasti, sitni (oko 1,5–3 mm), tamnozeleni, rombasti, raspoređeni u četiri reda i čvrsto priljubljeni uz izbojak; na hrptu imaju žlijezdu. Čak i stara stabla često zadržavaju dio mladenačkog lišća, osobito na zasjenjenim donjim izbojcima. Zgnječene iglice ispuštaju izražen, smolast miris. Boja varira od plavozelene do dubokozelene.
Botaničari razlikuju nekoliko prirodnih varijeteta: tipični var. chinensis, var. sargentii (niski, polegli oblici koji se pojavljuju, među ostalim, u Japanu i na Dalekom istoku), var. tsukusiensis te slabo poznati var. arenaria s obala jezera Kuku-nor (Qinghai). Vrsta je ujedno jedan od roditelja popularnog hibrida Juniperus × pfitzeriana (J. chinensis × J. sabina), koji raste isključivo u obliku grma.
Kineska borovica raste sporo do umjereno brzo – brzina rasta uvelike ovisi o položaju, vlažnosti i plodnosti tla. U prvim godinama biljka uglavnom razvija korijenski sustav i mladenačko lišće; ljuskavi listovi odrasle biljke pojavljuju se postupno. Budući da se iz sjemena dobivaju genetski raznolike biljke, sadnice se mogu razlikovati po obliku, bujnosti i nijansi iglica. Za ljubitelje bonsaija to je prednost: iz jedne se serije mogu odabrati primjerci najzanimljivijeg oblika i najfinijeg lišća.
Vrsta je dugovječna. U hramu Kenchō-ji u Kamakuri raste sedam kineskih borovica koje je, prema predaji, zasadio osnivač hrama, kineski zen-majstor Lanxi Daolong (1213–1278); najveća je visoka oko 13 m, a opseg debla iznosi joj oko 6,5 m. Drveće je preživjelo požare u hramu u 14. i 15. stoljeću te je danas zaštićeno odlukom grada.
Kineska borovica uglavnom je dvodomna – muški i ženski cvjetovi razvijaju se na odvojenim biljkama, iako se katkad javljaju i jednodomne biljke. Muške češeri su žuti, dugi oko 2–6 mm, a pelud otpuštaju od veljače do travnja, ovisno o klimi. Pelud prenosi vjetar.
Ženski češeri razvijaju se u kuglaste češerobobe promjera oko 4–12 mm, plavocrne do purpurnosmeđe boje, prekrivene bjelkastim voštanim slojem. Dozrijevaju oko 18 mjeseci, pa se na istoj biljci istodobno mogu vidjeti zeleni i zreli plodovi. Svaka češeroboba obično sadrži 2–4 smeđe, jajolike, rebraste sjemenke duge 3–6 mm, s vidljivim smolnim kanalima. U prirodi sjeme uglavnom raznose ptice. U rasadnicima se kultivari razmnožavaju vegetativno, dok se razmnožavanjem sjemenom dobivaju biljke prirodnog, raznolikog oblika.
Vrsta je iznimno otporna. Najbolje raste na punom suncu – uz najmanje 6 sati izravnog svjetla dnevno – ali podnosi i laganu polusjenu; u dubokoj sjeni gubi zbijen oblik i lišće. Preferira propusna, pjeskovita, šljunkovita ili prosječna vrtna tla; prema North Carolina State Extensionu podnosi pH od oko 5,0 do 8,0. Najlošije podnosi teška, natopljena tla i zadržavanje vode oko korijena.
Ustaljene biljke podnose povremenu sušu, vrućinu, umjeren salinitet (zato se rado sade u obalnim parkovima), onečišćenje gradskog zraka i eroziju. Rijetko ih oštećuju srne i jeleni. Što se tiče otpornosti na mraz, vrsta se svrstava u USDA zonu 4, što odgovara minimalnim temperaturama od -29 do -34 °C.
Vrijedi imati na umu da je kineska borovica međudomaćin gljiva hrđa iz roda Gymnosporangium, uključujući kruškinu hrđu (Gymnosporangium sabinae). Na borovici uzrokuju zadebljanja i narančaste, želatinozne izrasline u proljeće, a na kruškama hrđaste pjege na lišću. Zato je ne treba saditi u neposrednoj blizini nasada krušaka.
U Poljskoj i većem dijelu srednje Europe kineska borovica može se uzgajati na otvorenom tijekom cijele godine. Vrsta se udomaćila u Velikoj Britaniji, kamo ju je William Kerr donio 1804. godine, kao i u Norveškoj. Starije, ukorijenjene biljke ne treba zimi pokrivati; mlade primjerke tijekom prve dvije do tri zime dobro je zaštititi agrotekstilom ili grančicama, osobito u hladnijim dijelovima zemlje i na položajima izloženima hladnim, isušujućim vjetrovima.
U jesen, prije nego što se tlo smrzne, dobro je obilno zaliti biljke kako bi se ograničilo zimsko isušivanje iglica. Malč od borove kore štiti korijenje i održava stabilnu vlažnost. Gnojidba treba biti umjerena: u proljeće je dovoljno gnojivo za četinjače s postupnim otpuštanjem; od sredine ljeta ne primjenjuju se dušična gnojiva kako bi izboji stigli odrvenjeti prije zime.
Biljke uzgajane u posudama i kao bonsai imaju izloženije korijenje nego primjerci posađeni u tlo. Zimi ih treba smjestiti na zaštićeno, hladno mjesto – uz zid zgrade, u negrijani staklenik ili zakopati posudu u zemlju. Borovici je potrebno razdoblje hladnog mirovanja, zato je ne treba prezimljavati u toplom stanu.
Kineska borovica vjerojatno je najčešće sađena ukrasna borovica nakon obične borovice. Poznato je više od stotinu kultivara, odabranih zbog žutog lišća ('Aurea'), trajno juvenilnih iglica ('Shoosmith'), stupastog oblika ('Columnaris'), obilnog plodonošenja ili spiralno uvijenih izboja ('Kaizuka'). Nekoliko ih je – među ostalima 'Aurea', 'Blaauw', 'Grey Owl', 'Kaizuka', 'Plumosa Aurea' i 'Pyramidalis' – dobilo nagradu Award of Garden Merit Kraljevskog hortikulturnog društva.
U vrtu se vrsta koristi kao soliter, biljka za živicu, ukrasni naglasak u kamenjarima, šljunčanim, japanskim i prirodnim vrtovima te u obalnim nasadima. Zimi unosi zelenilo i strukturu, a dobro podnosi orezivanje i oblikovanje.
Posebno mjesto zauzima u umjetnosti bonsaija. Japanski oblici 'Shimpaku', a među njima osobito 'Itoigawa', smatraju se jednim od najvrjednijih materijala za oblikovanje. Među slavnim primjercima su oko 250 godina staro stablo 'Omiya' u botaničkom vrtu u Birminghamu te kompozicija Goshin u Nacionalnom arboretumu u Washingtonu. Biljke uzgojene iz sjemena omogućuju uzgoj bonsaija od samog početka i oblikovanje stabla prema vlastitoj zamisli.
Ime roda Juniperus latinski je naziv za borovicu koji se upotrebljavao još u antičko doba. Epitet chinensis jednostavno znači „kineski” i upućuje na podrijetlo biljaka na temelju kojih je vrsta opisana. Kineska borovica stigla je u Europu prije 1767. godine, a u 19. stoljeću već su je nudili rasadnici i sadila se u kolekcionarskim vrtovima, i izvan Europe.
U istočnoj Aziji ova je vrsta već stoljećima prisutna uz hramove i u vrtovima. Priča iz Kamakure dobro oslikava njezinu simboliku: prema predaji, kada je 1246. stigao u Japan, majstor Lanxi Daolong donio je sjeme iz domovine i uzgojio stabla kao uspomenu na Kinu. Danas su borovice uz hramove, u parkovima i zbirkama bonsaija simbol postojanosti i dugovječnosti.
Sjeme kineske borovice dobar je izbor za vrtlare koji žele uzgojiti mrazootpornu crnogoricu na otvorenom, za ljubitelje japanskih vrtova te, prije svega, za entuzijaste bonsaija koji traže vlastiti materijal za oblikovanje. Vrsta oprašta pogreške, ne zahtijeva prezimljavanje u grijanim prostorima i dobro podnosi gradske uvjete. Ipak, traži strpljenje: zbog sporog rasta dekorativni učinak dolazi nakon nekoliko sezona.
Juniperus chinensis objedinjuje otpornost na mraz (USDA 4), visoku toleranciju na sušu, zaslanjenost i onečišćenje te veliku raznolikost oblika i iznimnu kulturnu povijest. Jedna je od klasičnih vrsta za bonsai i cijenjena vrtna crnogorica. Prema Crvenom popisu IUCN-a ima status vrste najmanje zabrinutosti (Least Concern), a prema bazi POWO (Kew) njezin prirodni areal obuhvaća umjereni pojas od ruskog Dalekog istoka do sjeverne Burme.
Very Large plant choice
just I found it quite annoying that the majority was palm seeds,
not what i like the most
Snelle levering (vanuit Polen) en zaden zien er goed uit.
