Philodendron findens – filodendron Findens
Philodendron findens jedan je od manje poznatih predstavnika roda Philodendron - drugog najbrojnijeg roda u porodici kozlačevki (Araceae), s više od petsto opisanih vrsta. Biljku su 1997. godine formalno opisali Thomas B. Croat i Michael H. Grayum u monografiji srednjoameričkih filodendrona objavljenoj u časopisu Annals of the Missouri Botanical Garden. Pripada sekciji Philodendron, a među bliskim srodnicima navodi se Philodendron pterotum, od kojeg se ponajprije razlikuje rubovima listova koji se razdvajaju te lisnim plojkama koje tijekom sušenja crne.
To je penjući hemiepifit vlažnih tropskih šuma Kostarike, Paname i zapadne Kolumbije. U zbirkama sobnih biljaka pojavljuje se tek odnedavno i još se smatra rijetkošću, iako ga veliki, sjajni i nepravilno nazubljeni listovi čine jednom od prepoznatljivijih biljaka u skupini velikolisnih aroidea. U nastavku su objedinjene dostupne botaničke informacije o vrsti te smjernice za njezin uzgoj u umjerenoj europskoj klimi.
Botanički opis i habitus biljke
Philodendron findens raste kao penjačica koja prianja uz potporu. Stabljika je srednjezelena i sjajna, s međučvorovima duljine 4–9 cm i promjera 2–4 cm; nakon prereza ispušta vodenasti sok začinskog mirisa. Iz čvorova izrastaju adventivni korijeni kojima se biljka pričvršćuje za koru drveća. Novi listovi izlaze iz zaštitnih katafila, smotanih ljuskastih listova koji se nakon razvoja lisne plojke suše i otpadaju.
Peteljke listova su impozantne - obično mjere 43–119 cm, iznimno od 25 cm - i u presjeku imaju izrazito D-oblikovan profil s tankim, uspravnim krilcem duž ruba. Lisne plojke su velike, jajoliko-srcolike, blago kožaste, duljine 40–76 cm i širine 28–70 cm. Prednji režanj doseže 18–58 cm duljine, a stražnji režnjevi, koji pri osnovi oblikuju srce, 11–32 cm. Gornja je površina tamnozelena i sjajna, a donja osjetno svjetlija, što stvara dvobojni efekt. Najprepoznatljivija značajka vrste rubovi su lisne plojke koji se na zrelim listovima cijepaju između bočnih žila prvog reda, zbog čega list izgleda gotovo perasto razdijeljen. Osušeni herbarijski listovi poprimaju tamnu, crvenkastosmeđu boju - dijagnostička značajka na koju su autori opisa posebno upozorili.
Brzina rasta i razvoj
Kao i većina penjućih filodendrona, ova vrsta tijekom života prolazi kroz izrazitu promjenu izgleda. Klijanac i mlada biljka stvaraju male, cjelovite, srcolike listove na kratkim peteljkama te rastu u prizemnom sloju šume, tražeći deblo. Nakon što pronađe oslonac i počne se penjati, međukoljenca zadebljavaju, listovi sa svakim novim postaju veći, a njihovi se rubovi počinju razdvajati. Na taj prijelaz iz mladenačkog u zreli oblik prvenstveno utječu dostupnost svjetla i mogućnost vertikalnog rasta, a ne sama dob.
U uzgoju je brzina rasta umjerena do brza, pod uvjetom stalne topline i visoke vlažnosti zraka. Biljka koja raste uz mahovinom obloženi štap u toploj prostoriji tijekom sezone može razviti nekoliko listova, od kojih je svaki nešto veći od prethodnog. Pri niskoj vlažnosti ili bez oslonca rast se usporava, a listovi ostaju mali i cijeli. Filodendroni su dugovječne biljke - primjerci u botaničkim vrtovima i privatnim zbirkama rastu desetljećima, redovito pomlađivani orezivanjem i ukorjenjivanjem vrhova.
Cvatnja i razmnožavanje
Cvat filodendrona ima tipičnu građu za porodicu kozlačevki: klip sastavljen od stotina sitnih cvjetova obavijen je pricvjetnim listom. Kod vrste Philodendron findens u pazušcu lista nastaju po dva cvata na stapkama dugima 4-15 cm. Pricvjetni list dug je 13-23 cm, izvana srednje do svijetlozelen, iznutra zelenkastobijel, a cijev mu je s unutarnje strane crvena. Ženski cvjetovi zauzimaju donji dio klipa, muški gornji, a između njih nalazi se zona jalovih cvjetova. Plodnica ima 5-6 pretinaca, s 15-22 sjemenke u svakom pretincu. U prirodi je cvatnja opažena u svibnju i srpnju, ali nalazi primjeraka nakon cvatnje i s plodovima iz različitih mjeseci upućuju na dulju sezonu.
Plod je nepravilno četverokutna boba promjera oko 3,5-4,2 mm, koja u svakom pretincu sadržava jednu ili dvije sjemenke - ukupno oko 17 sjemenki. Zreli plodovi, prema autorima opisa, mirišu na kivi, što privlači životinje koje raznose sjemenke. U uzgoju se biljka prvenstveno razmnožava vegetativno, ukorjenjivanjem dijelova stabljike s barem jednim čvorom i adventivnim korijenom u vlažnoj mahovini ili perlitu. Cvatnja u stanu događa se vrlo rijetko i samo kod velikih, zrelih primjeraka.
Ekološki zahtjevi i tolerancija
Prirodni areal obuhvaća atlantske padine Kostarike i Paname te departman Valle del Cauca u zapadnoj Kolumbiji. Vrsta je zabilježena od razine mora do približno 1400 m nadmorske visine, u Kolumbiji između 900 i 1180 m, u tropskoj vlažnoj šumi, planinskoj kišnoj šumi i rjeđe u planinskoj vlažnoj šumi. Tipični primjerak prikupljen je u području brane Fortuna u pokrajini Chiriquí u Panami, na nadmorskoj visini od 1080 m. Biljka obično raste kao hemiepifit na deblima drveća, rjeđe kao kopnena biljka na strmim, zasjenjenim padinama.
Ovi uvjeti podrazumijevaju cjelogodišnju toplinu (uglavnom 18–28°C), vrlo visoku vlažnost zraka, obilne oborine te difuzno svjetlo pod krošnjama šume. Tolerancija vrste na hladnoću niska je: pad temperature ispod 12–15°C zaustavlja rast, a oko 5°C uzrokuje oštećenja. Biljka također ne podnosi suh zrak, propuh ni jak vjetar koji cijepa velike listove. S druge strane, podnosi prilično duboku sjenu, osobito u mladosti, i dobro reagira na orezivanje.
Uzgoj u umjerenoj klimi
U hladnijim područjima Europe Philodendron findens isključivo je sobna biljka, biljka za staklenik ili zimski vrt. Najbolje mjesto je svijetla pozicija s difuznim svjetlom - istočni ili zapadni prozor ili zasjenjena južna ekspozicija. Supstrat bi trebao oponašati humusni, prozračni sloj na kori stabla: mješavina sitne borove kore, kokosovih vlakana, perlita i male količine komposta ili treseta najbolji je izbor. Lonac mora imati drenažne otvore, a voda ne smije stajati u podlošku.
Zalijevanje se prilagođava isušivanju supstrata - kada se gornja 2–3 cm osuše, biljku treba obilno zaliti, a zimi, pri nižim temperaturama i kraćem danu, razmake između zalijevanja treba produljiti. Vlažnost zraka od 60–80% važnija je od čestog zalijevanja; tijekom sezone grijanja pomažu ovlaživač ili smještaj biljke u skupinu s drugim biljkama. Mahovinom obloženi štap, daska ili rešetka, koji se održavaju vlažnima, omogućuju adventivnom korijenju urastanje i preduvjet su za razvoj velikih, rascijepljenih listova. Tijekom razdoblja rasta gnojiti svaka 2–4 tjedna uravnoteženim gnojivom u pola preporučene doze, a presađivati svake 1–2 godine u nešto veću posudu. Ljeti biljka može stajati na sjenovitom, zaklonjenom mjestu na otvorenom kada su noći tople, no mora se vratiti u unutrašnjost prije nego što temperatura padne na oko 15°C.
Primjena u ukrasnom vrtlarstvu
Vrsta je uvedena u uzgoj relativno nedavno i još je rijetkost, uglavnom prisutna kod specijaliziranih uzgajivača i u zbirkama ljubitelja aroideja. Njezina ukrasna vrijednost temelji se na veličini i neobičnom obliku listova: odrasli primjerci na visokoj potpori podsjećaju na dio prašume prenesen u unutrašnji prostor. Dobro se kombinira s drugim aroidima velikih listova - monsterama, anturijima, Philodendron pterotum ili Philodendron gloriosum - u svijetlim dnevnim boravcima, predvorjima, oranžerijama i izložbenim staklenicima. U toplim tropskim i suptropskim krajevima katkad se sadi u sjenovitim vrtovima uz debla stabala kao pokrovna penjačica.
Kao i svi filodendroni, biljka u svim tkivima sadrži kristale kalcijeva oksalata. Žvakanje dijela lista ili stabljike uzrokuje jako pečenje i oticanje usne šupljine i grla, a sok može nadražiti kožu i oči. Stoga veliku biljku treba postaviti izvan dosega male djece, mačaka i pasa, a pri obrezivanju je preporučljivo koristiti rukavice.
Povijest i etimologija naziva
Rodovno ime Philodendron potječe iz grčkog: philo – „koji voli” i dendron – „drvo”, što upućuje na penjački, epifitski način života većine vrsta. Vrsni epitet findens latinski je glagolski pridjev izveden od glagola findere – „razdvojiti, rastrgati” – i odnosi se na karakteristično pucanje rubova lisne plojke između žila. Opis vrste objavljen je 1997. godine u opsežnoj reviziji filodendrona Srednje Amerike autora Thomasa Croata, jednog od najplodnijih istraživača porodice Araceae, i Michaela Grayuma, stručnjaka za floru Kostarike. Tipski materijal potječe iz okolice brane Fortuna u Panami, područja poznatog po iznimnom bogatstvu aroidea. Na mrežnoj stranici iNaturalist vrsta ima više od 130 opažanja, uglavnom iz Kostarike i Paname.
Kome je ova vrsta namijenjena
Philodendron findens namijenjen je osobama koje već imaju iskustva s tropskim aroidima i mogu osigurati stalnu toplinu, visoku vlažnost zraka te čvrst oslonac. Zahtijeva više prostora i pažnje od popularnih filodendrona s manjim listovima, ali uzvraća listovima kakve gotovo nijedna druga vrsta dostupna u uzgoju nema. Bit će izvor zadovoljstva kolekcionarima rijetkih biljaka, vlasnicima staklenika, zimskih vrtova i svijetlih, prostranih interijera. Početnicima koji imaju suh stan ili hladnu prozorsku dasku za početak će bolji izbor biti jedan od nezahtjevnijih filodendrona.
Sažetak
Philodendron findens rijedak je hemiepifit velikih listova iz vlažnih šuma Kostarike, Paname i zapadne Kolumbije, opisan 1997. godine, a ističe se listovima s rubovima koji se razdvajaju. U umjerenoj europskoj klimi uzgaja se kao sobna ili staklenička biljka pri temperaturi od 18–28°C, uz vlažnost zraka od 60–80%, u prozračnom, humusnom supstratu i obvezno uz mahovinom obloženu potporu. Vrsta zasad nije uvrštena na Crveni popis IUCN-a; automatske procjene rizika od izumiranja koje je izradio Kew svrstavaju je među vjerojatno nezagrožene vrste, iako su njezina staništa - planinske šume Srednje Amerike - izložena pritisku krčenja šuma.
