Musa acuminata var. sumatrana – bananovac Zebrina

Bananovac Zebrina jedan je od najdekorativnijih divljih oblika bananovca. U trgovinama za vrtlarstvo pojavljuje se pod mnogim nazivima: Musa acuminata var. sumatrana, Musa sumatrana, Musa zebrina, Musa acuminata 'Zebrina', a na engleskom blood banana, odnosno „krvavi bananovac”. Svi se ti nazivi odnose na skupinu divljih, sjemenom razmnožavanih oblika vrste Musa acuminata sa zelenim listovima prošaranima tamnocrvenim pjegama. U nastavku su prikupljene najvažnije informacije o njegovoj građi, podrijetlu, zahtjevima i značenju.

Botanički opis i izgled biljke

Bananovci nisu stabla, već vrlo velike trajnice. Ono što nalikuje deblu zapravo je lažna stabljika – stup sastavljen od čvrsto smotanih lisnih rukavaca iz kojeg izrastaju nove lisne plojke. Prava stabljika podzemni je rizom iz kojeg se razvijaju izdanci. Kod divljih biljaka s Jave, koje ProMusa opisuje kao var. zebrina, lažne su stabljike vitke, visoke 2,0–2,7 m i promjera 6–9 cm, sa smeđim pjegama i bez voštanog premaza. Grm može imati do petnaestak lažnih stabljika.

Listovi su lancetasti, dugi 1,3–1,5 m i široki 26–34 cm, s odrezanim vrhom i klinastom bazom. Gornja je strana zelena, često s purpurnosmeđim ili tamnocrvenim prugama i pjegama nalik mramoru, dok donja strana ima purpurnu nijansu i plavičast premaz. Lisne peteljke dosežu 35–40 cm te su purpurne s crnim šarama pri bazi. Najizraženiji uzorci vidljivi su na listovima mladih biljaka – s godinama crvena boja može izblijedjeti, a lisne plojke postaju jednoličnije zelene.

U literaturi se navode različite veličine ove biljke: Wikipedia navodi 6–8 stopa (oko 1,8–2,4 m) u prirodi i 3–5 stopa (oko 0,9–1,5 m) u posudi, dok podaci ProMuse za divlje biljke s Jave iznose 2,0–2,7 m. Stoga pri uzgoju u posudama u Europi realno možete očekivati biljku visoku otprilike od jednog do dva metra, ovisno o veličini posude, količini svjetla i trajanju sezone.

Brzina rasta i razvoj

Kao i većina bananovaca, Zebrina brzo raste ako ima dovoljno topline, svjetla, vode i hranjivih tvari. Tijekom glavne sezone može izbaciti novi list svakih nekoliko do petnaestak dana; svaki je sljedeći obično veći od prethodnog. Kad se temperatura spusti ispod otprilike 10 °C, rast praktički staje, a biljka ulazi u stanje relativnog mirovanja.

Stariji listovi prirodno se suše i mogu se ukloniti uz lažnu stabljiku. Iz rizoma izrastaju izdanci koji s vremenom tvore gust grm. U uzgoju u posudama brzinu rasta ograničava volumen supstrata – u manjoj posudi biljka ostaje niža, a u velikoj posudi ili na otvorenom tijekom ljeta znatno se brže širi.

Cvatnja i razmnožavanje

Svaka pseudostabljika cvate samo jednom. Kad razvije odgovarajući broj listova, iz vrha izraste cvat koji je isprva vodoravan, a zatim se objesi i doseže do 1,1 m duljine. U podnožju se nalaze ženski cvjetovi s istaknutom njuškom tučka, kremaste do jark žute boje, a dalje muški cvjetovi, njih 16–18 u jednom pršljenu, zaštićeni purpurnim pricvjetnim listovima. Vrh cvata završava jajolikim muškim pupom dugim 5,5–7,8 cm, tamnopurpurnim izvana i jarkopurpurnim iznutra.

Grozd se sastoji od 5–8 „ruku” s po 14–16 plodova, pri čemu ih je u donjim rukama manje. Plodovi su sitni – 5,0–6,6 cm dugi i 1,5–1,9 cm u promjeru – s tankom korom i žućkastim, nakon dozrijevanja mekanim mesom. Svaki sadrži 60–80 tvrdih, uglatih, crnih sjemenki promjera oko 6 mm. Po tome se divlje banane razlikuju od desertnih sorti koje su triploidne i zametnu plodove bez oprašivanja (partenokarpija). Divlja Musa acuminata je diploid (2n = 22), a njezini muški cvjetovi stvaraju obilje plodnog peluda.

Nakon plodonošenja pseudostabljika odumire, a biljka se obnavlja iz izdanaka. U kućnom uzgoju izdanci su najjednostavniji način za povećanje broja biljaka – odvajaju se od matične biljke kad već imaju vlastito korijenje. U umjerenoj klimi cvatnja u posudi rijetka je i zahtijeva nekoliko godina uzgoja u vrlo dobrim uvjetima.

Potrebni uvjeti i otpornost

Svjetlost: najbolje uspijeva na svijetlom mjestu s difuznom svjetlošću ili u laganoj polusjeni. Biljka podnosi puno sunca ako se na njega postupno privikne, iako prema zapažanjima uzgajivača jako sunčevo zračenje može oslabiti crvenu obojenost listova, dok zbog premalo svjetla uzorci blijede, a listovi se izdužuju.

Temperatura: optimalna je 20–30 °C uz povišenu vlažnost zraka. Vrsta je osjetljiva na hladnoću – rast prestaje ispod približno 10 °C, a listovi se oštećuju pri temperaturama blizu nule. Vrtlarski izvori za ovaj oblik navode USDA zone 9–11; pojedini katalozi spominju čak i zonu 8, no to se odnosi samo na preživljavanje podanka nakon što nadzemni dio smrzne, i to u vrlo blagoj klimi. Mlade biljke uvijek treba zaštititi od mraza.

Tlo i voda: banane vole plodno, humusno i propusno tlo, blago kisele do neutralne reakcije. Dobro se pokazuje mješavina univerzalnog supstrata ili komposta s dodatkom perlita ili sitne kore. Tijekom rasta tlo treba biti stalno blago vlažno, ali ne mokro – zadržavanje vode pri nižim temperaturama potiče truljenje podanka. Veliki su listovi osjetljivi na vjetar koji ih lako razdere, zato je dobro odabrati zaštićeno mjesto.

Uzgoj u umjerenoj klimi

U Poljskoj i većem dijelu srednje Europe banana Zebrina uzgaja se u posudi. Od kraja svibnja, kada su noći stalno tople, može se iznijeti na terasu, balkon ili u vrt – ljetna toplina i svjetlost znatno ubrzavaju rast i poboljšavaju obojenost listova. Prije prvih hladnoća, obično u rujnu, biljku treba unijeti u kuću.

Najbolje ju je prezimiti u svijetloj prostoriji na temperaturi iznad 15°C – uz prozor, u zimskom vrtu ili grijanom stakleniku. Tada se zalijeva tek toliko da se održi blaga vlažnost, a gnojidba se obustavlja. Suh zrak u grijanim stanovima pogoduje grinjama, zato vrijedi redovito pregledavati naličje listova i održavati vlažnost zraka.

Tijekom sezone, od proljeća do kraja ljeta, treba redovito gnojiti – banane imaju velike potrebe za hranjivim tvarima, osobito kalijem i dušikom. Dobro odgovara tekuće gnojivo koje se primjenjuje svakih 1–2 tjedna. Presađivanje svake godine ili dvije u veću posudu omogućuje biljci da se potpuno razvije. Pri uzgoju u posudi korisna je stabilna, teška tegla jer se visoka biljka s velikim listovima lako prevrne.

Primjena u ukrasnom vrtlarstvu

Zebrina se cijeni ponajprije zbog listova. Crveno mramorirane plojke s purpurnom naličjem posebno dojmljivo izgledaju kada ih obasjava svjetlost, dok sunce prosijava kroz njih. Biljka je izvrsna kao soliter u velikoj tegli na terasi, kao element vrta u egzotičnom stilu ili kao dominantna biljka u zimskom vrtu.

Dobro se uklapa s drugim biljkama tropskog izgleda: kolokazijama, alokazijama, kanama, đumbirom, palmama i stablolikim papratima. Zahvaljujući umjerenoj veličini i vitkim lažnim stabljikama, jedna je od banana koje je najlakše smjestiti u stan – pod uvjetom da joj se osigura svijetlo mjesto.

Kulturno značenje, povijest i etimologija imena

Musa acuminata opisao je 1820. godine talijanski botaničar Luigi Colla. Epitet acuminata potječe od latinske riječi acuminatus – „zašiljen”. Crvenopjegavi oblik s Jave ušao je u europsku literaturu 1854. godine kao Musa zebrina, opisan u časopisu Flore des Serres et des Jardins de l'Europe; ime upućuje na „zebraste” crvene pruge na mladim listovima. Godine 1991. indonezijski botaničar Rusdy E. Nasution klasificirao je ovu biljku kao sortu Musa acuminata var. zebrina i usporedno opisao slične oblike var. sumatrana i var. nakaii.

Nomenklatura ove skupine i dalje je neuređena. Kew (World Checklist / POWO) uključuje var. zebrina u Musa acuminata subsp. acuminata, a često korišteni naziv „subsp. zebrina” nikada nije valjano objavljen. U popularnoj se literaturi var. sumatrana ponekad poistovjećuje s var. zebrina, iako ih je Nasution smatrao zasebnima. Osim toga, nazivi „Zebrina” ili „Musa sumatrana” u trgovini se ponekad koriste za vrtni klon bez sjemenki – no sjeme može potjecati samo od divljih, plodnih oblika.

Skupina Musa acuminata odigrala je golemu ulogu u povijesti pripitomljavanja banana, koje je započelo prije otprilike 7000 godina na Novoj Gvineji i u Wallacei. Oblik zebrina bio je jedna od prvih banana koje su ljudi proširili izvan jugoistočne Azije – prema zapadu, u Afriku, gdje se smatra jednim od predaka istočnoafričkih visokogorskih banana, te na Pacifik. Na Havajima je poznat kao mai'a 'oa. Na Javi nosi lokalne nazive, među ostalima cau kole (sundanski) i gedang cici (javanski).

Za koga je ova vrsta

Banana Zebrina dobar je izbor za one koji žele egzotičnu lisnatu biljku doista iznimne boje, a pritom nemaju mjesta za velike banane koje narastu nekoliko metara. Odgovarat će ljubiteljima vrtova u tropskom stilu, vlasnicima terasa i zimskih vrtova te kolekcionarima divljih vrsta Musa.

Uzgoj nije kompliciran: biljka brzo raste, dobro reagira na gnojidbu i toplinu, a jedini je pravi izazov u našoj klimi osigurati joj svijetlo i toplo mjesto za prezimljavanje. Zanimljiva je i onima koje zanima povijest kulturnih biljaka – divlji je srodnik banana kakve poznajemo iz trgovina.

Sažetak

Musa acuminata var. sumatrana, koja se prodaje kao banana Zebrina, divlja je banana koja se razmnožava sjemenom, sa zelenim listovima s tamnocrvenim pjegama i purpurnom naličjem. U prirodi obično naraste 2–2,7 m, a u posudi oko 1–1,5 m, brzo raste i stvara busen izdanaka. Nije otporna na mraz (USDA 9–11), pa se u srednjoj Europi uzgaja u posudama i prezimljava u svijetloj prostoriji na temperaturi iznad 15°C. Vrsta Musa acuminata na Crvenom popisu IUCN-a ima status „najmanje zabrinjavajuće” (Least Concern), a POWO (Kew) smatra oblike zebrina dijelom vrste Musa acuminata subsp. acuminata.