Mrkva koja se sije jednom, a jede do proljeća. Opus F1 je hibridna sorta mrkve namijenjena čuvanju: korijeni su intenzivno narančasti, ujednačeni, glatke kože i malog središta, bogati karotenom i šećerima. Posijana u travnju ili svibnju dozrijeva u jesen i bez problema čuva se u podrumu do proljeća, bez gubitka sočnosti.

Ukratko

• Tip: hibridna sorta (F1), kasna, za čuvanje
• Korijeni: narančasti, glatki, ujednačeni
• Sjetva na otvorenom: travanj – svibanj
• Berba: rujan – listopad
• Položaj: sunčan, lagano i duboko rastresito tlo
• Težina uzgoja: jednostavna – sorta za početnike
• Broj sjemenki u pakiranju: oko 2400 kom. (3 g)

Po čemu se ova sorta ističe

Hibridne sorte mrkve, poput Opusa F1, nude ono što nedostaje starim populacijskim sortama: ujednačenost. Korijeni su slične duljine i debljine, glatki, bez račvanja i zelenih vrhova, što olakšava pranje, guljenje i sortiranje za čuvanje. Kožica je tanka, a meso jednoliko narančasto sve do sredine, slatko i sočno – dobro i za salatu i za sok.

Proizvođač preporučuje Opus kao mrkvu za čuvanje, odnosno sortu iz kasnije skupine: dozrijeva dulje, ali zato razvija čvrst, dobro obojen korijen koji u hladnom podrumu ili trapu izdrži mnogo mjeseci bez venuća i truljenja.

Uzgoj korak po korak

Sjetva (travanj – svibanj, na otvorenom): mrkvu za čuvanje sijemo od sredine travnja do sredine svibnja – kasnija sjetva daje korijene koji ne prerastu i bolje se čuvaju tijekom zime. Sjemenke sijemo u redove razmaknute 25–30 cm, na dubinu od 1–1,5 cm, u duboko rastresito tlo, bez kamenja i svježeg stajskog gnoja. Klijanje traje 2–3 tjedna; do nicanja održavamo vlagu.

Prorjeđivanje: kada sadnice dosegnu 3–4 cm, prorijedimo ih na 3–5 cm u redu; drugi put, nakon 3–4 tjedna, na konačnih 5–7 cm. Prorjeđujemo navečer ili nakon kiše i odmah zagrnemo redove zemljom – miris oštećenih listova privlači mrkvinu muhu.

Njega među redovima: do sklapanja redova ručno plijevimo i plitko rastresamo međuredni prostor. Zalijevamo ravnomjerno, osobito u srpnju i kolovozu, kada korijen brzo raste – neredovito zalijevanje uzrokuje pucanje. Vrhove koji vire iznad tla zagrnemo kako ne bi pozelenjeli.

Berba i čuvanje (rujan – listopad): vadimo po suhom danu prije jačih mrazeva, odrežemo lišće neposredno iznad vrha korijena i ne peremo. Čuvamo u sanducima s vlažnim pijeskom, u podrumu na temperaturi od 0–4 °C i uz visoku vlažnost, ili u trapu. Dobro čuvana mrkva može stajati do ožujka–travnja.

Primjena

Svestrana mrkva za kuhinju: za salate (slatka, hrskava, lako se riba), za sokove (puno soka, intenzivna boja), za kuhanje, juhe, pečenje i za zimnicu – marinade, salate u staklenkama i pasterizirane sokove. Ipak, glavna joj je prednost čuvanje: jesenska berba dovoljna je za cijelu zimu. U vrtu je mrkva dobar susjed luku i poriluku – međusobno odbijaju svoje štetnike.

Vrtlarov savjet

Specifikacija